Sedamnaest trenutaka proleća
Ne, ne mislim na roman Julijana Semjonova o nadaleko čuvenom pukovniku Štirlicu i političkoj hronici 1945. Mislim na 17 trenutak proleća, nedavno proživljenih na južnom američkom kontinentu.
1. Mislim da preteruju sa epitetima kada je u pitanju argentinsko vino i mesni odrezak. Kod nas u Australiji meso je kvalitetnije a Barosina vina su bez premca u svetu. Žene su već nešto sasvim drugo i to se jednostavno ne može opisati.
2. Tango je ples za barabe. Moraš da pušiš i da piješ dok ga gledaš. Ako posle plesa srećom usledi kafanski preokret, to jest tuča, onda je utisak onaj pravi.
3. I na jezerima Perua se, kao i ovde, kunu u Južni krst. Samo, on se tamo obožava u vodi a ovde viori na zastavama. Inke su kosmos precrtavali sa zvezdanih odsjaja na vodi, jer u bunar može da se smesti jedno čitavo sazvežđe. Da bi se Mlečni put sagledao posmatrajući nebo golim okom potrebno je vreme, a tek koliko vremena iziskuje da se sve to lepo stavi na papir.
4. Španci nisu bili osvajači ili konkvistadori! - rekla mi je u poverenju Jašira, naš vodič kroz Maču Pikču. Oni su bili okupatori - dodala je, učinilo mi se, sa besom u glasu.
Kad se pomene ime Mite Topalovića, Pančevci odmah pomisle na uličicu u centru grada, do nedavno kaldrmisanu musavu prečicu od Evangeličke crkve do poslastičarnice „Popović“. Većina prolaznika misli da je uličica dobila naziv po nekom zaboravljenom ratnom heroju…
Istraživači slike Balkana suočeni su sa pitanjem koje se češće izgovara šapatom, nego samouverenim glasom društvenog kritičara – „da li je prisustvo balkanistickog diskursa, sa značenjima siromaštva i izolovanosti, oznaka kolonijalnog stanja“? Kao da već ovaj šapat nagoveštava nemo prisustvo subalternog subjekta. Ostajući bez konačnog odgovora na pitanje, Balkan se uključuje i isključuje, najpre iz govora o kolonijalizmu, a potom i postkolonijalnih studija, da bi opstao na njenim rubovima, zauzimajući i ovde, ironično, marginalnu poziciju.
Hodočašće u divljinu
Prošla je već decenija i po od kako sam priljubljena uz mobilni telefon. On mi je komunikacija sa svetom i pravi mi društvo. Isto toliko dugo sam zavisna i od elektronske pošte. Proveravam elektronsku više puta na dan.
Kao po pravilu, u Holivudskim filmovima, protagonista koji zna šta i o čemu govori (stručnjak ili ekspert) najčešće se javlja kao negativac. Holivud, nesumnjivo ima čitavu jednu istoriju “bolesti” ove vrste u kojoj reprezentacija eksperata ima negativno značenje, narocito u filmovima iz doba tzv. “hladnog rata”, bilo da su to bili ozbiljni filmovi u kojima je “zli” ruski naučnik pretio američkim domaćicama ili komedije poput ”Get smart”-a.
Štampana knjiga je, na žalost mnogih ljubitelja knjige, jedan od onih predmeta koji ćemo sve manje viđati u godinama koje dolaze. Sama popularnost elektronskih knjiga jedan je od najvećih pokazatelja uticaja tehnologije na kulturu. Već sada je jasno da su korisnici bibliotečkog fonda svuda u svetu zainteresovani da sve knjige budu digitalizovane i dostupne svima putem interneta, a na tom planu su u svetu najviše uradile Južna Koreja i Kina koje su u potpunosti digitalizovale svioj bibliotečki fond, Ipak, budućnost knjige u ovom trenutku je još uvek neizvesna, a u toku je borba štampanih knjiga protiv digitalnih tj. tradicije protiv inovacije. Mnogi još uvek odbacuju novu tehnologiju zato što im je draže da drže klasičnu knjigu u rukama. Sa dosta skepse je prihvatana mogućnost dužeg čitanja sa ekrana, dok je opcija da sa sobom u torbi, u tankom aparatu veličine male sveske, nosite čitavu biblioteku knjiga i časopisa delovala neverovatno.
Iz skupa predstava o Balkanu kakve su “zaostalost”, “brutalnost”, “separatizam”, “nehigijena”, zavisno od preovlađujućih kulturnih prilika i političkih potreba, u putopisima bi se izdvajala jedna koja podržava stereotipizaciju poluostrva; personifikuje ga kao opasnog ratnika na rubnom području; potencijalnog kriminalca; pretnju po demokratski poredak. Ipak, ni takav Balkan ne odlikuje nekakva stabilna, nepromenljiva simbolika nego ciklično smenjivanje slika koje dopušta tvorenje takozvanog balkanističkog diskursa. Mada se nekima čini da su granice balkanizma isuviše porozne da bi se mogao smatrati diskursom, razumevanje pojma diskursa zahteva umožavanje njegovih smislova. Mnoštvo značenja taloži se ostavljajući trag u napisanom i izgovorenom o Balkanu. U nepreglednom prostoru značenja diskursa danas je u upotrebi ono o organizovanoj grupi izjava kojima upravljaju pravila i konvencije kojih korisnik uglavnom nije svestan. Imajući na umu da putnici - pisci o Balkanu nisu svesni odnosa znanja/moći smeštenog unutar govora o njemu, bez krupnijih nedoslednosti možemo govoriti o balkanističkom diskursu. Ali, od čega je on sastavljen, kako je proizvođen i šta mu daje moć i delotvornost koje korisnik nije svestan?
Interferentnost
Pasoš i karta, spakovani. Druga tableta protiv malarije me ponovo uspavljuje dok se avion kompanije “Solomon Er” priprema da poleti. Novac u lokalnoj valuti, sakriven na dnu bele ručne torbe (u skladu sa mojim mornarskim odelom) koja je taman toliko široka da u nju stanu još i foto apartat i iPad 2 - moja jedina veza za spoljašnjim svetom i mamom u Beogradu. Kreditne kartice pažljivo raspoređene u različitim torbama zajedno sa kontakt podacima ambasade u slučaju da se nešto ozbiljno dogodi - što se dešava u divljini Pacifika. Avion jako liči na Jatov iznutra, bez televizije na naslonima i još uvek sa pepeljarama iako je pušenje odavno zabranjeno. Hrana u avionu indijska (jedini izbor) dok su stjuardese polinežanke sa cvetom hibiskusa u kosi. Dok slećemo na najveće ostrvo Guadalkanal, na međunarodnom aerodromu glavnog grada Honiare, pozdravljaju nas desetine okolnih manjih ostrva i smaragdna boja okeana. Džungla svuda ispod nas a duga koja nas je pratila čitav put ne dozvoljava mi da je uslikam.