Avantura duha | Avantura čitanja | Avantura pisanja

Srbija na Bliskom Istoku

Malo je poznato da je još od ranih britanskih izveštaja, jedan od sinonima za današnji Balkan bio Bliski Istok. Isprva upotrebljavan kao arheološki termin, služio je kako bi se povukla granica između takozvanih biblijskih zemalja i onih koje, ili pripadaju Osmanskom carstvu, ili se smatraju kulturno radikalno drugačijim od evropskih. Oko 1855. moglo se čuti o „bliskom“ i „bližem“ istoku, naročito od strane arheologa koji su ovako učvrstili geopolitičku podelu, a najzad i konfuziju u okviru koje su se poklapale, preplitale i sudarale granice bliskog, bližeg i dalekog Orijenta. „Bliski istok“ se kao geografska i geopolitička odrednica zadržao u žurnalistici, popularnoj književnosti, u bedekerima i putopisima.

Ovim terminom engleski i američki putnici, političari i novinari obuhvatali su Balkan, delove Severne Afrike zapadno od Egipta, Iran kojem se moglo prići samo kroz Osmansko carstvo, dok je krajem devetnaestog veka on uglavnom korišćen da bi se označili Balkan i Jermenija. Kao i Balkan, Bliski istok nikada nije imao fiksirano značenje koje bi se odnosilo na jednu određenu grupu naroda, jezika, zemalja. Njime se u skladu sa političkim potrebama, označava „deo Orijenta koji je najbliži Evropi“. Upotrebom termina „Bliski istok“, ukazivalo se na zemlje koje se nalaze u blizini britanskih kolonija, ili pak zemlje koje su susedne portugalskim, španskim, ili francuskim kolonijama.

Najpre je Bliski istok označavao prostor koji je Osmansko carstvo obuhvatalo na vrhuncu svoje moći i teritorijalne ekspanzije u 17. veku. Izjednačavao se sa onim što nam je poznato kao Levant.

Bio je u upotrebi uglavnom u drugoj polovini devetnaestog veka, a u dvadesetom veku je povremeno zamenjivan terminom Srednji Istok. Od 1913. kada kulminira težnja za uspostavljanjem autonomnih političkih jedinica, ovim terminom se označava samo Balkan, konkretnije Bugarska, Srbija, Bosna, Makedonija, Albanija, Crna Gora, Grčka i Rumunija. Uprkos tome, engleski putnici čak i tridesetih godina dvadesetog veka, na svom putovanju Balkanom, zemlje kroz koje prolaze uključuju u ovu jednako fluidnu odrednicu. Tako nailazimo na podatak da se recimo, Srbija i Bosna nalaze na Bliskom Istoku, ili „nekadašnjem Bliskom Istoku“, i dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog veka. Termini Bliski i Srednji Istok se u dvadesetom veku počinju preplitati, dok oba zadržavaju kako istorijsko, tako političko i simboličko značenje.

Do danas nema jedinstvene definicije ili bar načelne saglasnosti o tome koje zemlje obuhvata Bliski Istok. Savremena Enciklopedija Britanika ga objašnjava kao geografsku regiju gde se ukrštaju Evropa, Afrika i Azija. Naglašavajući da je reč o nepreciznom i nezvaničnom terminu, autori enciklopedije ga koriste kao oznaku kojom obuhvataju zemlje oko južnih i istočnih obala Sredozemnog mora, Egipat, Jordan, Izrael, Liban, Siriju, Iran, Irak, zemlje Arabijskog poluostrva, a ponekad Avganistan, Libiju, Tursku i Sudan. Enciklopedija nam takođe otkriva da je reč o terminu koji su upotrebljavali zapadni geografi i istoričari da bi opisali oblast oko Persijskog zaliva do jugoistočne Azije.

Nekonzistentnost određenja Balkana, njegova fluidnost i sklonost da se manipuliše njegovom simbolikom traje do danas, pa u igri mentalnog mapiranja zemlje koje ulaze u njegov sastav u jednom trenutku, nestaju u drugom. Balkan, Rumelija, Bliski Istok, Jugoistočna Evropa, pa najzad i jedan od savremenih – Zapadni Balkan, služe njegovom uključivanju i isključivanju u Evropu i iz nje, dok se jednovremeno njihove granice prikazuju kao dinamične, nedefinisane, u političkom i administrativnom smislu žive i pulsirajuće.

Dodaj komentar


VRH