Avantura duha | Avantura čitanja | Avantura pisanja

MINOJSKA CIVILIZACIJA

MINOJSKA CIVILIZACIJA

Sudeći po materijalnim dokazima, čini se da su najraniji stanovnici grčkog kopna i egejskih ostrva pripadali istom rasnom tipu. Njihov civilizacijski napredak bio je postepen i uglavnom ujednačen. Međutim, između 2300. i 2200. godine pre n. e. kopno je zadesila velika invazija iz Male Azije, a otprilike vek kasnije, sa severa jedna druga grupacija – a reč je možda o Indoevropljanima – prodire na Peloponez. Ti događaji su učinili da grčko kopno znatno zaostane u razvoju.

Minojski Krit

Na bezbednoj udaljenosti, Krit, „Ostrvo sa sredine mora“ iz egipatskih dokumenata, brdovito ali plodno, ostalo je pošteđeno razornih zbivanja na kopnu. Nalazi u Festosu, Maliji, Agija Trijadi, a naročito u Knososu (reč je o mestima koja do početka XX veka uopšte nisu bila poznata arheolozima), svedoče o dugom kontinuitetu, od prvih slika na keramici iz vremena oko 3000. pre n. e. do složenih, takoreći „baroknih“ fresaka iz razdoblja najvećeg sjaja ove civilizacije. Ta civilizacija se naziva minojskom, po legendarnom kralju Minosu (Minoju). Ona je pola milenijuma domirala egejskim svetom, a njeni pomorci dopirali su do obala Egipta, Sirije i Male Azije.

Kritska moć se zasnivala na talasokratiji, koja će u grčkom sećanju opstati kroz legende o Tezeju i Minotauru. Koristeći svoj izvanredan položaj u središtu istočnog Sredozemlja, Minojci su postepeno otvorili i zatim kontrolisali trgovačke puteve ka bogatim civilizacijama Istoka. Taj dodir omogućio je živu trgovačku razmenu i duboka kulturna prožimanja. Na minojsku arhitekturu prvih palata (2000–1750. pre n. e) presudno je uticala  arhitektura mesopotamskih gradova-država; od Feničana Minojci usvajaju pismo (nedešifrovano linearno A pismo), a egipatske kamene vaze, skarabeji i rezbarena slonovača kopiraju se i izvoze u Malu Aziju, Fenikiju, grčko kopno ili natrag u Egipat. Paralelno s tim, kritski uticaj se širi na egejska ostrva (Kitera, Kikladi, oko 2000. pre n. e), da bi napokon prodro i na kopno. Pa ipak, kritsko društvo je drugačije od svojih bliskoistočnih uzora; nekoliko detalja zaslužuje pažnju: ne postoje monumentalne grobnice prvaka, kao ni impozantni hramovi, a kralj na predstavama nikada nije prikazan veći od ostalih ljudi.

Vrhunac

Otprilike 1750. godine pre n. e. razorni zemljotres je razrušio prve kritske palate. Ta nesreća je dovela do promene političkih prilika na ostrvu. Moć, do tada raspodeljena između više centara, koncentrisala se u Knososu, u rukama jednog centralizovanog dvora. Upravo nakon tog događaja, a naročito između 1570. i 1400. pre n. e, minojski Krit je bio na vrhuncu moći i blagostanja. Pravu sliku pruža petospratna „Minosova palata“. Pet kilometara udaljena od mora, izgrađena oko prostranog dvorišta, prepuna balkona i svetlarnika, predstavljala je centar svekolikog društvenog života. Njena arhitektura i slikarstvo odišu izvesnom ljupkošću koja se retko sreće u starim civilizacijama. U tom kompleksu boravio je vladar (Minos je možda dinastičko ime za kralja, sačuvano u grčkom predanju), okružen aristokratijom. Prizemlje, s druge strane, sa bezbrojnim prostorijama povezanim komplikovanom mrežom hodnika, kroz koje su se tiskali državni činovnici i posluga, verovatno je dalo povod za legendu o lavirintu. Upada u oči da su Minojci bili toliko ubeđeni u svoju pomorsku prevlast da Knosos uopšte nije bio utvrđen.

Opadanje

Ipak, negde oko 1450. godine pre n. e. minojska trgovina počinje da opada. Taj datum se otprilike poklapa sa vulkanskom erupcijom koja je razorila ostrvo Teru. Ubrzo potom, oko 1400. godine pre n. e, kritski gradovi su nestali u pepelu. Minojska civilizacija je iščezla, a Mikenci sa grčkog kopna, koji su ako ne razorili Knosos ono ovladali njime, postali su dominantna politička snaga u egejskom području.


VRH